< prosinac, 2008  
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga
...ponekad dobiješ što želiš,
ponekad dobiješ što trebaš,
ponekad dobiješ što dobiješ...

Mike Gayle

Misli za svaki dan...
Prorok
Jesam li ja harfa koju ruka Svemogućega može dotaći ili frula da dah Njegov može proći kroza me?

Razgovarate kad više niste mu miru sa svojim mislima;
I u mnogom vašem razgovoru mišljenje je napol ubijeno
Bog ne sluša vaših riječi, osim kad ih sâm izgovara na vaša usta.

Kao što vas ljubav kruni, tako će vas i razapeti. Jer, koliko vam pomaže da rastete, toliko vas i potkresava..
Ali ako svojem strahu budete tražili samo ljubavni mir i ljubavni užitak,
bolje vam je da pokrijete golotinju svoju i da odete s gumna ljubavi,
u svijet godišnjih doba, gdje ćete se smijati, ali ne punim smijehom, i gdje ćete plakati, ali ne svim svojim suzama.

Ljubav nema ništa niti ona može imati:
Jer ljubav je dovoljna ljubavi.

Bit ćete zajedno i onda kad bijela krila smrti razmetnu vaše dane.
Da, bit ćete zajedno čak i u tihom Božjem pamćenju.

Pjevajte i plešite zajedno i radujte se, ali neka svako od vas uzmogne biti i sam.

Jer, život ne ide unatrag niti ostaje na prekjučer.

Ima ih koji imaju malo i sve daju.
Ima ih koji daju s radošću i ta radost je njima nagrada.
I čovjeku široke ruke veća je radost naći onoga tko će primiti nego samo davanje.

Svaki rad je prazan ako nema ljubavi.
Rad je ljubav koja biva vidljiva.
Ali, ako ne možete raditi s ljubavlju, nego samo s gađenjem, bolje je da se ostavite rada i da sjednete uz hramska vrata i da prosite milostinju od onih što s radošću rade.

Vaša je radost vaša raskrinkana žalost.
I samo vrelo iz kojeg vam smijeh izvire često je bilo puno vaših suza.
Što žalost više raskopa vaše biće, to u nj može više radosti stati.
Kad ste radosni, zavirite duboko u svoje srce i otkrit ćete da vam je radost dalo ono što vam je dalo i žalost.

I ne trpite da praznňrukî sudjeluju u vašim poslovima, koji bi za vaš trud prodali svoje riječi.

Uživate u postavljanju zakonâ,
a još više uživate kršeći ih. Poput djece što se uz ocean igraju, uporno gradeći pješčane kule, a onda ih uz smijeh razaraju.
Što bih rekao o njima, osim da stoje na suncu, ali leđima okrenuti suncu?
Oni vide samo svoje sjene, a njihove su sjene njihovi zakoni.
I što je sunce njima nego bacač sjena.

I što biste, ako ne krhotine samih sebe, odbacili kako biste bili slobodni?

Mnogo ste svoga bola sami odabrali.

Željeli biste saznati u riječima ono što ste oduvijek znali u misli.


Halil Džubran

Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr

Moja preporuka!!!
_____________________
Hal
Kross
Maritin kutak
*Piskarije*
Reginaelena
Poliglotna
uspjeh
tritockice
Carrie
Mr.Piton
lil fish
Djevojka sa otoka
maja
Lagana
lonely girl
Ja u ljubav vjerujem
um
ja i ti

Moj mail:
ditemora@net.hr
ICQ: 41976683

Poslušajte koji savjet......

Paradoks našeg vremena kroz povijest je da imamo veće zgrade ali kraće
živce, šire puteve ali uža gledišta.
Trošimo više ali imamo manje, kupujemo više ali uživamo manje.
Imamo veće kuće i manje obitelji, više pogodnosti ali manje vremena.
Imamo više diploma ali manje razuma, više znanja ali manje rasuđivanja,
više stručnjaka ali ipak više problema, više medicine ali manje zdravlja.
Umnogostručili smo naš imetak, ali smanjili svoje vrijednosti.
Govorimo previše, volimo prerijetko, i mrzimo prečesto.
Dodali smo godine životu ali ne i život godinama.
Stigli smo sve do mjeseca i natrag, ali imamo poteskoću da pređemo preko
ulice upoznati novog susjeda.
Savladali smo atom ali ne i svoje predrasude. Pišemo više ali učimo manje.
Planiramo više ali postižemo manje.
Naučili smo žuriti ali ne i čekati. Gradimo više kompjutera da sadrže više
informacija, da proizvode više kopija nego ikad, ali mi komuniciramo sve
manje i manje.
Ovo su vremena brze prehrane i spore probave, velikih ljudi i sitnih
karaktera, brzih zarada i plitkih odnosa, luksuznijih kuća ali uništenih
domova.
Ovo je vrijeme kada ima mnogo toga u izlogu a ništa u skladištu. Vrijeme
kada vam tehnologija može donijeti ovo tekst, i vrijeme kada možete
odabrati da li cete ga podijeliti s nekim ili samo obrisati.
Zapamtite, provedite nešto vremena sa vašim voljenima, jer oni neće biti tu
zauvijek.
Zapamtite, recite poneku ljubaznu riječ onome koji vas gleda sa
strahopoštovanjem, jer ce ta mala osoba uskoro odrasti i otići. Sjetite se
da date topao zagrljaj onome kraj vas, jer je to jedino blago koje možete
dati svojim srcem.
Sjetite se da kažete, "Volim te" vašem partneru i vašim voljenima, ali
najviše od svega i mislite tako. Poljubac i zagrljaj će zakrpiti povredu
kada dolaze duboko iz vas.
Dajte vremena ljubavi, dajte vremena razgovoru, i dajte vremena podjeli
vaših dragocijenih misli s drugima.

OSTANIMO MLADI!
- Odbacimo nebitne brojeve. To uključuje starosnu dob, težinu i visinu.
Prepustimo doktorima brigu o tome. Zato ih i plaćamo.
- Čuvajmo vesele prijatelje. Losa raspoloženja nas jedino vuku ka
dnu.
- Nastavimo učiti. Naučimo više o kompjuterima, vještinama, vrtlarstvu, o
bilo čemu. Nikada ne dajmo mozgu da bude besposlen. " Besposlen um je
radionica lošega ." A ime losega je Alzheimerova bolest.
- Uživajmo u jednostavnim stvarima.
- Smijmo se često, dugo i glasno. Smijmo se dok ne izgubimo dah.
- Suze se dešavaju. Izdrzimo, odbolujmo, i produžimo dalje. Jedina osoba
koja je uz nas čitav život smo mi sami. Budimo ŽIVI dok živimo.
- Okružimo se onim što volimo, bila to obitelj, ljubimci, uspomene,
muzika, biljke, hobiji, bilo šta. Nasi domovi su nase skloniste.
- Cijenimo svoje zdravlje: Ako je dobro, čuvajmo ga. Ako je nestabilno,
popravimo ga. Ako se ne može popraviti, nađimo pomoc.
- Ne preuzimajmo krivicu. Krenimo na put do šetalista, do obližnje
pokrajine, do strane zemlje, ali NE tamo gdje je krivica.
- Recimo ljudima koje volite da ih volite, u svakoj prilici.


I ZAUVIJEK UPAMTIMO:
Život se ne mjeri brojem udisaja koje napravimo, nego momentima koji nam
oduzmu dah.

25.12.2008., četvrtak

Sretno i blagoslovljeno

Bog je želio zaživjeti naš život, približio nam se, postao nam prijatelj i suputnik.

U ovom blagdanu u svima se nama za tren probudi zaspalo dijete, ponovno se igramo i veselimo jedni druge poklonima i zajedništvom. Rušimo hladne zidove nesporazuma, svađa, zlopamćenja i tjeskobe. Postajemo velika obitelj i gradimo bolji svijet..

Ovaj nam blagdan dokazuje da mogu postojati i drugačiji dani, dani obasjani nebeskom svjetlošću i novom nadom koja nam pokazuje kako je lijepo biti čovjek.

Dao Bog da ovaj Božić potraje cijelu godinu.

Neka nam je svima sretno i blagoslovljeno!

- 22:35 - Komentari (3) - Isprintaj - #

08.04.2007., nedjelja

Sretan Uskrs !

"Sa životom smrt se sasta
i čudesna borba nasta:
Vođa živih pade tada
i živ živcat opet vlada…"


Život nas iznenadi neobičnošću svojih pojavaka.
Ostanemo zatečeni i zbunjeni kad vidimo kako odricanje puni dušu mirom. Žrtva postane put radosti i teška životna staza pjesma oduševljenje.

Zbunjeno vidimo da se iz smrti rađa život i da pokopano i otpisano donosi svoje mladice novoga i ljepšega.

Veliki Petak samo je nužni, bolni prijelaz na putu do Uskrsnog jutra. Tako bol i radost, smrti i život, križ i beskrajno vedri Aleluja žive svoj sretni brak.

Svima koji slave Život Boga pobjednika nad smrću i nadahnjuju svoje dane darom Uskrsa želim radost i mir.

- 18:09 - Komentari (25) - Isprintaj - #

24.12.2006., nedjelja

K svojima dođe...

Danas kad mnogi žele iz božićnog događaja protjerati Isusa i dok se simboli božićnog vremena svode na zvončiće, lampice, poneku svijeću, djede i tete božinjake - plač betlehemskog djeteta Isusa želi vrati Božiću izgubljeni smisao, otrgnuti ga od bezličnosti "praznika" i vratiti mu blagoslov blagdana te u ljudima oživjeti prokockani mir.

Bog je postao čovjekom želeći u nama probuditi ono najbolje, najljudskije i najplemenitije što možemo pružiti vremenu koje nam je povjereno, da bi i preko nas svijet bio bolji i sretniji.

Neka nam srca postanu žive jaslice, pokucajmo na vrata osamljenih kao što je Bog pokucao na naša vrata. Sačuvajmo smisao Božića u ljepoti njegove jednostavnosti.

Dragi blogeri želim vam blagoslovljen Božić.

- 22:43 - Komentari (19) - Isprintaj - #

02.11.2006., četvrtak

Memento mori

Groblja su oduvijek mjesta posvećena i bogata inače nečujnim glasovima. U našu dušu se uvuku poruke onih koji prijeđoše na drugu stranu vječne obale.
Ti glasovi, glasni od tišine groblja i osvijetljeni treptavim svijećama utiru put prema našoj duši. Opominju, potiču, pričaju nenaviklu priču i uznemiruju živote. Grob tako postade propovjedaonica i ustrajno otvorena knjiga poruka i vječne škole.

Koračamo li onim istim putovima naših predaka utrtim ljubavlju i dobrotom? Nosimo li dostojno ime iza kojeg se krijemo? Boravak na groblju postade tako bogat razgovor i neobičan susret kojemu se, možda, i nismo nadali.
Hoćemo li pobjeći ili dovršiti započeti razgovor?

Za mnoge je vječni dom već sazidan. Njihov je put dovršen i mir zaslužen.

Pohod groblju nije samo običaj i puka tradicija. Grob postaje vidikovac s kojeg se bolje i jasnije vidi i moj vlastiti život. Došao sam na mjesto prema kojem koračam svakim dahom svojeg bića. Strepim i nadam se.

Od opeka prolaznog života gradim vječni dom, svoju kuću zavazda. Svaki dan po jednu ili više njih pomalo ugrađujem u buduću nastambu mira i radosti. Satkane su od ljubavi prema živim ljudima.

Jedan je njemački bogati industrijalac za svoj sprovod napisao vrlo čudnu želju. Želio je da za njega sprovod i pogrebni obredi budu dva dana nakon njegove smrti u 4 sata ujutro.
Bio je samac, bez obitelji i bliže rodbine, te su mnogi ovu želju pripisali njegovoj poznatoj ekstravagantnosti i pribrojili je jednoj od čudnih ideja ovog "prolupalog" bogataša.
Izrazito maleni broj je bio onih koji su u hladno zimsko jutro, prije svanuća bili na njegovu sprovodu.

Mnogi se nemalo iznenadiše kad je nekoliko dana nakon sprovoda službeno otvorena njegova oporuka u kojoj je pisalo: "Želim da se sva moja imovina u jednakim iznosima podijeli onima koji su bili na mome sprovodu."


- 19:58 - Komentari (17) - Isprintaj - #

24.09.2006., nedjelja

Riječ o riječima…

Postoje riječi mudre, brižno izbrušene oklijevanjem, sramežljive i otmjene.
Toliko je riječi oporih, nepromišljenih, bolnih i otrovnih.
Njima se branimo i napadamo, dokazujemo i ponižavamo.

A htjeli bismo da naša riječ bude jaka i istinita, da liječi i gradi, da je izrečena na pravi način i vrijedna slušanja…

Uspjet ćemo – možda samo svojim riječima trebamo dodati malo više poniznosti!

Prema jednoj afričkoj legendi, neki stari poglavica želio je iskušati mudrost mladića kojeg je odabrao za svog nasljednika na mjestu plemenskog vode. Stoga ga je zamolio da mu priredi dva jela. U prvom su se trebali naći svi najbolji sastojci koje život nudi; u drugom najgori.

Dogovorenog dana poglavica je sjeo kako bi pojeo prvo jelo. Pred njim se tako našao slasno pripremljen kravlji jezik s povrćem. Poglavica je bio oduševljen jelom, a kad je završio, upitao je mladića zašto je odabrao jezik.
"Jezik je jedan od najprofinjenijih dijelova našeg bića", odgovorio je mladić. "Može izgovarati predivne riječi istine koje našim ljudima mogu pomoći u razvoju i napretku. Ispravne riječi našim ljudima mogu dati hrabrost i poduprijeti njihovo poštenje. Jezik može govoriti o ljubavi i skladu i održati zajedništvo našeg sela."

Poglavicu se to poprilično dojmilo i sada je jedva čekao da kuša i ono drugo jelo. Dogovorenog dana ponovno je sjeo za stol, te se nemalo iznenadio uvidjevši da je drugo jelo identično prvome. Završivši s jelom, upitao je mladića zašto je dvaput priredio isto jelo.
Mladić mu je odgovorio: "Jezik može biti najbolji, ali i najgori dio nas. Jezik može izražavati bijes i obeshrabrivati, što čovjeka može posve razoriti i oduzeti mu nadu. Može varati, može izgovarati neistine koje mogu izazvati nesklad. Jezik bi, lakše od bilo kojeg drugog oružja, mogao uništiti život u našem selu." Stari je poglavica pomno slušao te riječi i polagano kimao. Znao je da je dobro odabrao novog vođu.


- 00:38 - Komentari (16) - Isprintaj - #

10.09.2006., nedjelja

Dijete moje…

Gledam kako rukama čarobnjaka dotičeš svoje školske knjige gradeći novo prijateljstvo između sebe i napisane riječi.

Slutim kako ti se otvaraju vrata svijeta, a ti začuđeno utiskuješ u svoje srce sve što ti se pruži.

Još ne razlikuješ znanje i mudrost, oči su ti bistre i bezbrižne. Proći će dana dok ih ne dotakne siva i zagađena rijeka opstanka i suludih pobjeda.

Tvoj dom je prva i najvažnija škola tvog življenja. Odatle ćeš ponijeti najbolje riječi i najjasnije stavove.

Doći će vrijeme da progovoriš. Nemoj ostati nijemi broj, bezlični patuljak i zaigrani lakrdijaš.
I tvoje će riječi dati pečat novom vremenu. Neka budu dobre.
Osluškuj i uči, trebat će ti. Trebamo te!

Molim se za tebe, dijete moje…
- 00:28 - Komentari (13) - Isprintaj - #

03.09.2006., nedjelja

Diogenov fenjer

Čovjeka se dočekuje prema kaputu a ispraća prema karakteru…


Zapisano je da je poznati grčki filozof, predstavnik kiničke škole, Diogen iz Sinope (400-323. pne), usred bijela dana išao sa zapaljenim fenjerom u ruci. Kada su ga pitali šta radi, odgovorio je: "Tražim čovjeka", aludirajući na sve veću pokvarenost društva.

Možda bi i danas među "ljudima" bilo vrijedno potražiti Čovjeka, izdvojiti iz mase prošlih i sadašnjih ljudi one koji su vrijedni spomena i nasljedovanja.

Možda je i blogosvijet upaljena lampa koja pokušava pronaći čovjeka, otkriti zatrpano obiljem zaborava i oteti bezličnosti uvijek vrijedne vrijednosti.

Vrijedi potražiti čovjeka, i u sebi i oko sebe. Vrijedi truda upaliti lampu, makar se čini da je dan, i bezumno pokucati na dom istine i bez srama reći: "Tražim čovjeka!"
U moru licemjernih i dvoličnih, onih koji žive jedan život nedjeljom, a druge živote radnim danima vrijedi potražiti i živjeti Čovjeka.


Pretijesna aureola

Čovjek uđe u liječnikovu ordinaciju i rekne: "Doktore, imam strašnu glavobolju koja me nikada ne napušta. Imate li kakav lijek protiv nje?"
"Imam," odgovori liječnik, "ali najprije moram ustanoviti neke stvari. Recite mi, pijete li alkohol?"
"Alkohol?" reče čovjek ogorčeno, "nikada nisam dotaknuo tu ružnu stvar."
"Pušite li?"
"Ja mislim da je pušenje odvratno. Nikad u svom životu nisam dodirnuo duhan."
"Malo mi je neugodno da vas upitam, ali... znate kako se neki muškarci ponašaju... skitate li se noću?"
"Naravno da ne. Za koga me vi smatrate? Ja sam svake noći u krevetu najkasnije u deset sati."
"Recite mi," nastavi liječnik, "ta bol u glavi o kojoj govorite, je li oštra, bol koja probada?"
"Da", odgovori čovjek. "To je to – oštra bol koja probada."
"Vrlo jednostavno, dragi moj! Vaš je problem što je vaša aureola pretijesna. Trebate je malo popustiti."


- 00:23 - Komentari (17) - Isprintaj - #

20.08.2006., nedjelja

Mudrost je možda negdje drugdje...

Poniznost

Posjetitelju, koji je sebe opisao kao tražitelja istine, učitelj reče: "Ako je ono što tražiš istina, tada moraš iznad svega posjedovati jednu osobinu."
"Znam. Veliku strast za nju!"
"Ne. Stalnu spremnost da priznaš da si možda u krivu!"

A. de Mello


Najizrazitiji znak mudrosti jest trajna radost.

Prava mudrost počinje sa srcem punim ljubavi, a ne s glavom punom činjenica.

- 00:24 - Komentari (13) - Isprintaj - #

06.08.2006., nedjelja

Nebesko lice


Čovjekovo lice ponekad zasja neobičnom blagošću i lijepom dobrotom, poput plavetnila nakon kiše ili zagrljalja nakon ružnog sna.
Kao da se nenadno probudi neki drugi čovjek u nama. Znaju nam reći: "Danas blistaš!"

Tajnoviti su ključevi koji otvaraju zabravljenu blagost i zaključani smijeh.
A dobrota hoće vani!
Želi se ukazati, progovoriti, zasjati, potaknuti i probuditi…
Prekrasno!

Prve stranice Biblije kažu da je čovjek stvoren na sliku Božju.

Vjerojatno je to lice koje se ponekad ukaže kod svakog od nas, Božje lice upisano u našu dušu.

Da ga bar gledamo i pokazujemo češće…

Svijet bi zasigurno izgledao boljim!

- 10:48 - Komentari (11) - Isprintaj - #

30.07.2006., nedjelja

Kruha i igara

I kruh i igra su važni.
Mudrost je izabrati ih u pravo vrijeme, te živjeti kruh i igru u dobroj ravnoteži.

Hajde, recimo da je kruh potreba tijela, a igra želja duše.

Makar ni to nije potpuno ispravno. Jer i riječ, osmjeh, prijateljstvo, vrijeme i druženje - kruh su bez kojega se ne da živjeti. Svagdašnji kruh se lomi i daruje u bezbojnim oblicima ljudskih života. I sloboda je kruh sa svakodnevnog stola, baš kao i obitelj, djeca i odmor.

Pa čak i igra postade kruh svagdašnji. Igra je stvaranje, odmor, nove ideje i hrabrost. One bezazlene dječje igrice odrastoše i stasaju u novim oblicima, ali uvijek živi potreba "homo ludensa" da kroz igru svijetu daje nove boje i oblike.

Znam, prizemna korica kruha može učiniti da čovjek pogazi svoje ime, zaboravi prijatelje i rasproda se na tržnici života u bescjenje. Preskupa je cijena kojom mnogi platiše bolju koricu svakodnevnog kruha. Jedino pošteni kruh čovjek jede s mirom i radošću.

Neka nam kruha i neka nam ruke budu dovoljno dobre da ga lome i dijele, on se tako posvećuje i umnaža.

I nemojmo svoje igre zatrovati obiješću. Igra je Božji dar i u njoj vidimo slutnju Neba. Neka i ona bude poštena i zajednička. Mnoge skupe i bespotrebne igračke odraslih mogu nahraniti kruhom gladna usta potrebnika. Čar je igre u igri, a ne u igrački.

Budimo dobri kao kruh i vedri poput dječje igre.

- 00:57 - Komentari (13) - Isprintaj - #

02.07.2006., nedjelja

Progovori da te vidim...



Lipi moji

želim nam da uspijemo danas kazati i čuti sto više dobrih riječi.





U životu čovjek najprije nauči hodati i govoriti.
Kasnije nauči mirno sjediti i šutjeti.
Marcel Pagnol
______
Ako već otvaraš svoja usta
tvoja riječ
treba biti vrijednija od tvoje šutnje.

Arapska poslovica

______

Dvojica mogu zajedno pjevati, ali ne i govoriti.
Nizozemska
______

Bolje je imati srce bez riječi,
nego riječi bez srca.
______

Zla riječ i dobre čini zlima,
dobra riječ i zle čini dobrima.
______
Još se ne poznajemo, jer se još nismo usudili zajedno šutjeti.
Maeterlinck



- 00:03 - Komentari (15) - Isprintaj - #

25.06.2006., nedjelja

Sloboda i obnova…

Porušenu kuću može se obnoviti. Zgarište budi, potiče snagu, životnost, inat i ponos.
Pepeo u sebi uvijek krije klicu novog života i iz bezličnog sivila iznenadno pokazuje prekrasne dugine boje logikom koja zapanjuje i iznenađuje.

Teže je obnoviti narušenog čovjeka, poremećene odnose i ranjenu dušu. Od kakvih bi obnovnih opeka mogle biti zgrada u kojoj ćemo ponovno mirno živjeti, dorasli slobodi i odgovornosti.
I kako bi se mogao promijeniti mentalitet nerada i lopovluka po kojem smo postali tako žalosno prepoznatljivi.

Lakše je dorasti obnovi nego slobodi.

Volim svoju domovinu. Spominjem to danas na Dan Državnosti, znajući da su nadošli dani kada to vrlo nepopularno zvuči.
Mislim da građanin svijeta treba imati i voljeti svoj dom, ime, prezime, domovinu i povijest ako želi oplemeniti zajednicu naroda koja često nema svog identiteta ni poštenog imena, a u koju nas tako bezglavo guraju.

Sretno nam!

- 23:39 - Komentari (9) - Isprintaj - #

18.06.2006., nedjelja

Sjeme i plod...



Pazi na svoje misli, jer će postati riječi.
Pazi na svoje riječi, jer će postati djela.
Pazi na svoja djela, jer će postati navika.
Pazi na svoje navike, jer će postati karakter.
Pazi na svoj karakter, jer će postati tvoja sudbina.



- 00:12 - Komentari (8) - Isprintaj - #

11.06.2006., nedjelja

OČITO I ISTINITO…

Istina ponekad voli igru skrivača. Traži da se oko nje potrudimo i da je zavolimo. Nije u očitome i jasnome, želi živjeti u slutnji i nepoznatome.
Očitosti u sebi kriju zamku. Lako im povjerujemo i nismo spremi upoznati njihovo naličje. Oni koji misle da sve mogu izmjeriti, dokazati i prosuditi vrlo lako odustaju od novih traženja grabeći gotove proizvode s etiketom istine.
Neke tajne ostaju kao upitnici nas, putnika, za cijeli ljudski život. One hrane naš san i nosimo ih u vjeri i pouzdanju.

Do dana potpune Istine

Hipi s jednom cipelom

Neki je čovjek ušao u autobus i sjeo pokraj mladića koji je očito bio hipi. Samo je na jednoj nozi imao cipelu.
"Očito je, sine da si izgubio jednu cipelu."
"Ne, dobri čovječe," odgovorio je "jednu sam našao."


Ako je nešto očito
ne mora značiti da je istinito.

- 10:12 - Komentari (11) - Isprintaj - #

04.06.2006., nedjelja

NIKAKO GA SE RIJEŠITI

"Hvala Bogu", reče seljanka, "konačno dolazi kiša."
"Ali drugarice" odgovori na to upravitelj kolhoza, "pa ti znaš da Boga, hvala Bogu nema."
"Sigurno, druže. A što ako ga, ne daj Bože, ipak ima?"

- 00:33 - Komentari (13) - Isprintaj - #

28.05.2006., nedjelja

Nevolja i sloga...

Nevolja, kažu, provjerava prijatelje.

Doista, nerijetko zajedno s iznenadnim životnim nedaćama na dom našega života pokucaju i prijatelji.
Vijest o zlu koje nam se događa kao da im je pozivnica i ohrabrenje da kažu da su tu, uz nas, da nas ohrabre, pomognu ili da jednostavno budu u našoj blizini.
Bit će, možda, i onih koju na nevolji drugih žele hraniti svoju znatiželjnu zluradost, ali zasigurno je veći broj onih koji stižu s rukama prepunim dobrih namjera.

Miran i tih život nas pomalo udalji jedne od drugih. Svatko, zabavljen svojom brigom, ostaje zatvoren u svoj mali život. I tako mirni dani pogoduju rastu korova na putu između nas i drugih.
Dani bez iznenadnih potresa nam, osim toga, ostavljaju dovoljno prostora za male pakosti, otkrivanje tuđih sitnih zloća i smišljanje prikladnih životnih protustrategija. Ljubomora, zavist i neumjerena pohlepa postaju svakodnevno obilježje vremena u kojem bismo mogli neopterećeno i strpljivo graditi dom bolje budućnosti.

Treba li doći netko stran i zao, napasti naš mir i sigurnost, te staviti upitnik na našu povijest i postojanje pa da se opet složimo i ujedinimo?
Je li doista iznenadna bliskost i solidarnost blagoslov koji sa sobom donose samo nevolje rata?
Ili nas mora zadesiti nesreća da upoznamo prave prijatelje?

Možda mirni dani nisu dovoljno izazovni za dobrotu, pa se tek u progonu i strahu osjećamo pozvani na ruševinama bivše sigurnosti tražiti novo kamenje za novu zgradu boljih dana?

Ili najviše cijenimo ono što smo izgubili…

- 00:49 - Komentari (10) - Isprintaj - #

21.05.2006., nedjelja

Govoriti tuđim jezikom...

VJERUJEM

Vjerujem da postoje ljudi kojima sam važan.

Vjerujem da postavljeni zid nije nepremostiva prepreka između dvoje ljudi. On je poziv i izazov. Znam da ću ga morati prijeći i obnoviti porušeno.

Vjerujem da u svakom čovjeku postoji dobrota koja zaslužuje da je primijetimo i probudimo.
Vjerujem da i svakoj hladnoći ima barem malo topline koja čeka svoje vrijeme i dolazak boljih dana.

Vjerujem da nijedna riječ nije toliko otrovna da je se ne bi moglo preživjeti i pokušati je razumjeti.

Vjerujem da je prijateljstvo jače od inata i tuge, i ono valjda zaslužuje vremena, zimskog sna i čekanja proljeća…

Vjerujem da mi prijatelje poklanja sam Bog i da je svatko vrijedan truda, vremena i strpljenja

Vjerujem da život ne treba požurivati, doći će u punini i nadoknaditi sve dane čekanja i straha.

Vjerujem da nas netko moćan postavlja jedne pred druge da se prepoznamo i da nam bude lakše

Vjerujem u smijeh i osmijeh.

- 00:58 - Komentari (15) - Isprintaj - #

14.05.2006., nedjelja

Izvor i ušće...

"Dječice, ne ljubimo riječju i jezikom, već djelom i istinom"
Iv. 3,18

Susretoh je, bačenu u blato, pogaženu i poniženu.
Ona koja čovjeka čini čovjekom, anđelom na zemlji, Bogu sličnim, odbačena je.
Zaboravili smo joj izvorište, početak i mjeru punine, smetnuli smo da je ona uvijek dar, neočekivan i pomalo nezaslužen.
Umislili smo da je se može kupiti, s njom trgovati, živjeti je napola i usput.
Ponašali smo se kao njeni gospodari i vlasnici, kao da je možemo zgrabiti kad nas je volja i odbaciti je kad postane prezahtjevna tražeći da budemo pošteni i istiniti.

Stavili smo joj okvire i granice, opisali je brojkama i mjerom. Seciramo je i pokušavamo istražiti u našim modernim laboratorijima koji ne dopuštaju tajne i granice ljudske ograničenosti.
Želimo joj dokučiti uzroke i odrediti kraj.

Oduzeli smo joj maštu i slobodu.

Stavili smo je u pjesme, ali ne i u srce. Imamo je u filmovima, ali nam je život presiromašan za hrabri hod s njom.
Umišljamo da o njoj sve znamo, ipak se ne usuđujemo živjeti je.

Ljubav treba podignuti iz blata, vratiti joj zagubljeni sjaj, oživjeti je trpljenjem i strpljivošću.
Pružimo joj ruku i imajmo povjerenja u njezinu čarobnu nepredvidivost.

To je jedini način života i preživljavanja.
- 00:42 - Komentari (5) - Isprintaj - #

30.04.2006., nedjelja

U drugom svjetlu...

Često jutrom, dok žurim hvatajući pobjeglo vrijeme, sretnem ženu, djelatnicu gradske čistoće. Nastojim je pozdraviti. Nekako tiha umorno gurajući svoja kolica nekad odpozdravi, a drugi put se radije zabavi čistoćom moje ulice.
Jutros je sretoh na rivi razigranu sa svojim djetetom, neprepoznatljivu, vedru od života.

Zatekoh prije nekoliko dana moga strogog starog i uvijek dalekog profesora kako hrani golubove uz more...

Volim ponekad prošetati splitskim grobljem. Tamo se nekako iz posebnog kuta vidi život i ono što mislimo da življenje jest.
I gledam začuđeno kako na jednom grobu čovjek priča, vedro i sanjarski priče o ljubavi svojoj pokojnoj supruzi. Ne htjedoh ga ometati niti koracima niti pozdravom. Zanijemih od ljepote prizora.

Treba ponekad samo malo strpljenja ili mrvica dobre volje pa da se led počne topiti, ljutnja pretvori u ispriku a mrgud u prijatelja...

Probao sam i više puta uspio...

Želim vam lijepu nedjelju!
- 00:48 - Komentari (16) - Isprintaj - #

23.04.2006., nedjelja

Htio sam te provjeriti...

Htio sam provjeriti tvoje prijateljstvo, vidjeti što se krije iza tvoga vedrog lica, pronaći sjenu na suncu koje se, iznenadno i blještavo, činilo nevjerojatnim.

Vagao sam tvoje riječi i nisam dopuštao da olako oduševljenje, bez provjere, odškrine zabravljena vrata povjerenja.

Puno njih mi je kazalo da se prijevara raširila poput kuge prostorima življenja. Nisam htio biti jedan od brojnih brodova nasukanih na hridinama iskrenosti.

Život prepoznajem po boli, zato sam htio vidjeti koliko si živ dirajući tvoje rane.

Sumnja i oprez su poput iskusnog grobara kopali raku mogućeg prijateljstva.

Rekoše mi da si dobar i živ, da su sjedili s tobom za istim stolom i da ti mogu vjerovati, a ja se nemoćno oslonih na svoju i njihovu nevjernost. Uživao sam u svojoj sumnji, ona je hranila moj oprez i vraćala me na stazu na kojoj ništa nije živo ni sigurno.

Koliko sam toga propustio?
Vjeran sumnji, nisam primjećivao prilike koje život samo ponekad ponudi.

Oprosti mi Prijatelju moj, što nisam imao više pouzdanja u Tvoju riječ i svoje dobre slutnje.


Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju...

- 00:32 - Komentari (15) - Isprintaj - #

15.04.2006., subota

Aleluja

Postoji grob drugačiji od ostalih, grob koji nije mjesto boli i nemoći, nego mjesto pobjede i života.

Na grobovima ljudi obično plaču i nemaju što kazati.
A ovaj grob mjesto je života, nove nade i otvorena vrata prema vječnosti. Na ovome grobu se ne zatvaramo u bespomoćnu minutu šutnje, radije život pretvaramo u pjesmu pobjednika.

Na grobovima obično piše "Ovdje počiva..."
A na ovom grobu piše : "Nije ovdje, uskrsnuo je !"

Želim vam vedrinu i oduševljenje onih koji vjeruju u uskrsnuće.
Neka vas zahvati punina Života koji se poput nebeske rijeke razlijeva do srdaca ljudi.

Blagoslovljen nam Uskrs!
- 22:02 - Komentari (11) - Isprintaj - #

09.04.2006., nedjelja

Mir tebi...

Grančice palmi i maslina označavaju mir. Zapravo pozivaju na mir, kao najveće blago ove zemlje i potiču na mir u nama.
A mir nije obična tišina, uspavana pasivnost, niti nemoćno tupo promatranje postojećeg stanja. On ne treba stražare da ga oružjem štite, niti bogate da ga kupuju. Mir treba one koji će ga živjeti i tako ga poput blagoslovljene rijeke širiti svijetom.

Temelj mira jest pravednost. Kroz pravedne odnose i poštena životna rješenja u našim danima se nastanjuje mir.

Budimo mir.

Zašto ne uvježbavamo mir?

U jednom stripu u nekom časopisu vojnik pita svog narednika zašto ih po cijeli dan tjera da pucaju kao mahniti i da uvježbavaju ratne vještine, a narednik mu odgovara da su u proteklih 3500 godina samo 204 godine bile bez rata, na što mu vojnik postavi pitanje: "A zašto onda ne uvježbavamo mir?"

Renata Miljević-Riđički - Dubravka Maleš - Majda Rijavec, Odgoj za razvoj


- 00:17 - Komentari (7) - Isprintaj - #

02.04.2006., nedjelja

Pšenično zrno...

"Zaista, zaista kažem vam: ako pšenično zrno,pavši na zemlju, ne umre, ostaje samo; ako li umre, donosi obilat rod."
Iv 12, 24

Godišnjica je smrti dragog pape Ivana Pavla II. Mnoštvo u Rimu, danas na njegovom grobu moli i traži zagovor.
Sjećamo se čovjeka koji je u običnosti ove zemlje ostavio dobar trag, pozvao i potaknuo na dobrotu, te živio s hrabrom ljubavlju.
Vjerujem da je i druga strana rijeke Života bogatija za jednu prekrasnu osobu.

MODRA RIJEKA

Niko ne zna gdje je ona
Malo znamo al je znano
Iza gore iza dola
Iza sedam iza osam

I još dalje i još gore
Preko gorkih preko mornih
Preko gloga preko drače
Preko žege preko stege
Preko slutnje preko sumnje

Iza devet iza deset
I još dublje i još jače
Iza slutnje iza tmače
Gdje pjetlovi ne pjevaju
Gdje se ne zna za glas roga
I još hude i još lude

Iza uma iza Boga
Ima jedna modra rijeka
Široka je duboka je
Sto godina široka je
Tisuć ljeta duboka jest
O duljini i ne sanjaj
Tma i tmuša neprebolna

Sto godina široka je
Ima jedna modra rijeka
Ima jedna modra rijeka
Valja nama preko rijeke

Mak Dizdar

- 00:14 - Komentari (11) - Isprintaj - #

26.03.2006., nedjelja

Istina nije stvar dogovora...

Svjetlo i sjena vječni su pratioci.
Združeni u zajedničkom postojanju žive kao nerazdvojni takmaci.
Svako ljudsko svjetlo ima svoju sjenu.
A i najmračnija sjena pri vrhuncu svoje tamne pobjede iznenadno pokaže svoju krizu, tada već pokopano svjetlo iz pepela uskrisava na nov, neočekivan život.
Tama bježi pred svjetlom, stidi se i nestaje.

Mračni dani kao svoju utjehu nose slutnju nove zore i sunčanog jutra. Pozivaju na strpljivost.

I sami smo uvučeni u taj iskonski boj i biramo svoju stranu svakodnevno i uvijek ponovno.
Rat sjene i sunca nije samo pored nas, nego se događa u nama.

Jasna opredjeljenja, dobre odluke i ustrajni koraci drže nas na sunčanoj strani ulice života.


"Istina svoju snagu ima u sebi a ne u broju postignutih sporazuma i dogovora.
Ona nije stvar dogovora većine."
Papa Benedikt XVI, 18. III. 2006.

- 00:06 - Komentari (9) - Isprintaj - #

19.03.2006., nedjelja

Unutarnji kompas...

Čovjek na putu, umoran i opterećen mnoge predmete iz svoje prepune, teške torbe može odbaciti. I to je dio mudrosti življenja. Lakše se korača i uspravnije gleda.
Ali kompas, putokaz ili kartu nikada ne smije odbaciti. Kompas mu pokazuje sjever, određuje pravac i čuva ga od besmislenog hoda u začaranom krugu sitnog života.
I nitko ne može promijeniti strane svijeta, niti crno proglasiti bijelim, a zlo dobrim.
Ako želimo životni prostor povećati rušenjem nosivih stupova lako ćemo se pronaći pod ruševinama nekoć sigurnog doma.

Unutarnji rukopis dobra i zla jedan je od najljepših darova koji s poštovanjem i zahvalnošću treba svakodnevno iščitavati.
 
Sve zablude imaju svoje vrijeme,
a i najmanja istina i nakon sto
milijuna poteškoća,
mudrolija i spletaka
ostaje uvijek ono što je bila.

Kineska

- 00:24 - Komentari (8) - Isprintaj - #

12.03.2006., nedjelja

Spustiti se u dolinu...

"Pticu nije potrebno razrezati da bismo pronašli uzrok njezina pjevanja. Za to je potrebno pripraviti vlastito uho."
(Joseph Brodsky)


Život nas ponekad čudesnom snagom ponese u vrhunce koje smo tek snovima slutili. Duša se sunča blizinom Neba, a oči žare opijene novim vidicima. Osjećamo da je to svijet za koji smo stvoreni i željeli bismo za tako ostane zanavijek.
Doživljavamo samo lijepo i oduševljeno primjećujemo kako nam se duša brzo privikava na nenadani dar.
Ne bismo željeli natrag, u onu sivu običnost i svakodnevnu sitnu brigu. Zaneseni  visinama i unutarnjim skladom rado bismo prekinuli sve veze sa životom kojeg smo se tako grčevito sve do jučer držali.
"Lijepo nam je ovdje!" Ne želimo natrag u život pun jala i sitnih pakosti. Neka iznenadni dar traje!

Zaboravljamo da su takvi prekratki vrhunci i nikad više zaboravljena glazba  nebeskih orgulja samo snaga i blagoslov za život koji imamo, mala utjeha na putu, oaza i odmorište.
Treba se vratiti svojima, u nizinu i učiniti ih sretnijima. Valja se spustiti  sa planine te dar pjesme i veselja prenijeti u dolinu. Tamo je potrebnija nego ikada do sada.

- 00:02 - Komentari (8) - Isprintaj - #

05.03.2006., nedjelja

Da se dobije kocka šećera,
pas mora stati na dvije noge,
a čovjek na četiri.


Ivan Raos


Čovjek živi od čovjeka, susreta, prijateljstva i dobrih, iskrenih riječi.
Životom nas hrani svijest da smo u tuđim mislima i ljubavi.
Duhovni dio čovjekovog bića ne može biti ispunjen materijalnim. I mnoge ljudske gladi, važne i jake, kruh ne može utažiti.

Davno rimsko pravilo "kruha i igara" ponovno živi u novovjekim oblicima, jednako otrovnim i pogubnim kao i nekada.
Preveliku cijenu plaćamo za komadićke kruha i mrvice igre.

Možda ova korizma napravi mali propuh u ustajaloj svakodnevici pa vrijednosti dobiju mjesto koje zaslužuju.
Možda?
Bilo bi lijepo!

Sreća je uvijek popratna pojava. Ne može ju se naći direktno.


  • Žao mi je penzionera. Oni su u korizmi cijele godine.. (E.P. 05.03.2006. 00:43))

  • Neka bude što više propuha... (morenade 05.03.2006. 14:35)


  • - 00:15 - Komentari (1) - Isprintaj - #

    01.03.2006., srijeda

    Pepeo i radost

    Ovo je post koji mi je po volji, riječ je Jahve Gospoda: "Podijeliti kruh svoj s gladnima, uvesti pod krov svoj beskućnike, odjenuti onog koga vidiš gola i ne kriti se od onog tko je tvoje krvi. Tad će sinut' poput zore tvoja svjetlost, i zdravlje će tvoje brzo procvasti. …

    Ukloniš li iz svoje sredine jaram, ispružen prst i besjedu bezbožnu, dadeš li kruha gladnome, nasitiš li potlačenog, tvoja će svjetlost zasjati u tmini i tama će tvoja kao podne postati."

    (Iz 58, 7-10)

    "A čega ćeš se ti odreći u korizmi?" - često je pitanje, koje ovih dana čujemo. Vjerojatno smo ga i sami sebi postavili i na njega odgovorili.

    Novinari će rado čuti i kao poslasticu novina srijede pepelnice iznijeti bezlične i neoriginalne izjave "poznatih" i "slavnih" o tome čega se oni odriču.
    Bitno je reći nešto drugačije.
    A opet lakše je kazati "čega se nikada ne bi mogli odreći…" S tim pitanjem je krenula Slobodna Dalmacija od današnjeg dana
    - Netko se ne bi mogao odreći prava da se nikada ne odriče ničega (?!).
    - Poznati naš znanstvenik će ustvrditi da je "samocenzura izvor destrukcije živčanog sustava i dostojanstva, a bez dostojanstva nema mirnog sna, bez sna nema zdravlja, a bez zdravlja nema života…" Jedino je "zaboravio" definirati dostojanstvo!

    Ma, ostaviti ću ovakva nebulozna razmišljanja po strani. Susrećem ih svakodnevno napretek i ne čudim se, niti ljutim koliko prije. Valjda sazrijevam.

    Radije ću, držeći u ruci mrvice pepela, tog jasnog znaka prolaznosti i skrušenosti započeti ovo sveto vrijeme na ozbiljniji način.

    Posuti se pepelom znači otvoriti teška, dugo zabravljena vrata prema drugima. Pepeo poziva na iskrenost i razgovor te dotiče dušu čisteći je od nakupljenog taloga zla, prkosa i oholosti. Malo pepela na glavi potiče i skidanje maski, završetak maskenbala i pošteniji život. Vrijeme karnevala je iza nas.
    Dosjetljivo i tiho ćemo izabrati svoju pokoru, u njoj ćemo biti ustrajni, nadajući se da će naše odricanje učiniti nas i svijet boljim i vedrijim.

    Sretna nam korizma!

  • slažem se!SRETNA TI KORIZMA! (škorpion12 01.03.2006. 12:13)

  • Ja zapravo ne znam zašto se ljudi odriču nečega, a zašto se kroz Korizmu ne odluče raditi nešto što inače ne rade? Npr. svaki dan dati kunu prosjaku na cesti ili razmišljati barem pola sata o sebi.... :)) (jibica 01.03.2006. 12:20)

  • Korizma-promišljanje-pepeo-rad ost! (izvornade 01.03.2006. 14:38)

  • Bože ... zar mediji pitaju "slavne" čega se odriču??? Pa koga je to briga i kome to može biti mjerilo za išta? Dobro kažeš, ne treba se oko toga nervirati, samo živjeti - dostojanstveno. :) (pegy 01.03.2006. 16:16)

  • Radujem se početku korizme. Već sam danas bolja osoba, volim korizmu jer me potiče na sve ono za što često nemam volje, dovoljno poleta... Tebi želim plodonosnu korizmu. (Poli 01.03.2006. 22:12)


  • Hvala Ti Georg.. (::OceanStar:: 02.03.2006. 23:41)


  • čitajte bez obrva! (koka 3 04.03.2006. 18:28)


  • - 00:36 - Komentari (2) - Isprintaj - #

    26.02.2006., nedjelja

    Živo pismo...

    Postoje pisma kojima se nadamo, iščekujemo ih i vesele nas. Donose radost i od njih živimo. Otvaramo ih dječjom nestrpljivošću. Njihov sadržaj grije nam dušu i ona potpiruju vatru prijateljstva, ljubavi ili blizine. Čitamo ih sa smiješkom i dan nam po njima postaje sunčan.
    Stignu i pisma bolna i iznenadna. Kao grom iz vedra neba. Na njih nikada nismo dovoljno spremni. Sjednemo kad ih primimo i sa zebnjom odmjeravamo snagu vlastitog bića kad ih moramo pročitati. Presjeku nam život napola i nakon njih ništa nije isto.
    Svi smo mi pismo. Vidljiva poruka i očiti transparent. Hodamo ulicama poput žive reklame i svojim unutrašnjim doživljajem dotičemo druge.
    I tako potičemo smijeh ili bunt, vedrinu ili surovost opstojanja u svijetu koji sanjamo ljepšim i boljim. Od svog doprinosa ne možemo pobjeći.


    "LANČANI EFEKT"
    Vidjela sam sebe kako griješim prema nekome, a onda iste te ljude kako jednako griješe prema nekom trećem. Lanac je bio dugačak, a na koncu je lanac završio tamo gdje je i počeo – kod mene. Postoji i jedan drugačiji "lančani efekt", putem ljubavi.

    Betty J. Eadie



  • Ta sva pisma nažalost nestaju.Bila ona pisana ili ona u ljudima. (Krtica 26.02.2006. 00:40)

  • da te nema trebalo bi te izmisliti .... (Bridge 26.02.2006. 03:31)

  • ljudi više ne pišu ljubavna pisma...šteta. (mare 26.02.2006. 12:18)

  • Tužno je kad se pismom želi reći jedno, a shvaćeno je kao nešto sasvim drugo. Valjda treba poraditi i na rječniku ljubavi. :) (pegy 26.02.2006. 12:46)

  • Pravo je zadovoljstvo posjetiti tvoj blog. Hvala ti na predivnom blogu koji me svaki put iznova nagna na razmišljanje.Hvala! (tockica 26.02.2006. 16:24)

  • Tvoje postove mi je uvijek teško komentirati jer su tako zaokruženi, dorečeni, tu se nikad nema što reći osim da je post prekrasan, ali poneki je "prekrasniji" od drugih i jednostavno ne izdržim odšutjeti. Komentari koji prethode ovom mom su mi nekako više obojani u tamne boje (LOL Bridge, potpisujem!), ali ja nakon ovog tvog posta uopće nisam tako raspoložena, dapače! Dobila sam jedno divno pismo u četvrtak, i sad me drži to raspoloženje. A ti... Ti si jedno drago pismo koje je ispisano divnim bojama, zahvalna sam da je i meni tu i tamo dozvoljeno poštogod tvoje pročitati. :* (Poli 26.02.2006. 16:27)

  • Postoji i jedan drugačiji "lančani efekt", putem ljubavi. - Živimo lančani efekt putem ljubavi! (izvornade 26.02.2006. 19:11)

  • Želim biti dobra vijest! (um 27.02.2006. 10:50)

  • ja se trudim biti dobra vijest:) (pantera 27.02.2006. 18:23)

  • I ja želim biti dobra vijest. :-) (morenade 28.02.2006. 08:50)

  • a ja jesam dobra vijesti! ;)) (zara 28.02.2006. 16:35)

  • - 00:26 - Komentari (0) - Isprintaj - #

    19.02.2006., nedjelja

    Potrebna je velika ljubav…

    …da bismo mogli oprostiti, prijeći preko nepravde i vedrim pogledom blagosloviti neprijateljske oči…
    Treba silna ljubav da bi se nakon nevjere mogla sagraditi budućnost i bez prigovaranja mogao razumjeti tuđi grijeh.
    Samo u ljubavi možemo drugome pružiti novu šansu i dobrohotno vjerovati onome tko nas je iznevjerio.
    Jedino ljubav može strpljivo lijepiti krhotine urušenog odnosa i tako graditi prijateljskije dane.
    Svi smo iskusili koliko puta je ljubav jedini lijek koji nam je preostao. I ako ga ne prihvatimo otvaraju se vrata pakla.

    Treba puno zahvalnosti za trenutke kada je nama sve oprošteno.

    "Ne spominjite se ono što se zbilo,
    nit mislite na ono što je prošlo.
    Evo, činim sve novo; već nastaje.
    Zar ne opažate?
    Da, put ću napraviti u pustinji,
    a staze u pustoši."

    Iz. 43

    - 00:25 - Komentari (8) - Isprintaj - #